Fotonski čipovi stižu: fizičari usporili svetlost, a prve komponente već idu u proizvodnju
Svetlost je oduvek bila najbrža stvar koju poznajemo — u vakuumu juri 300.000 kilometara u sekundi i ništa je ne može usporiti. Bar smo tako mislili do sada. U laboratoriji u Seulu, u tišini koju prekida samo zujanje lasera, tim fizičara drži svetlost na kratkom povocu: usporava je kad mu odgovara, podešava joj oblik, pa je pušta dalje. Na ekranu svetlosni puls staje, širi se i čeka nalog pre nego što nastavi put. Zvuči kao školski ogled, ali iza toga stoji čip koji menja način na koji računari razmenjuju podatke.1
Šta su fizičari uradili
Istraživači sa Nacionalnog univerziteta u Seulu i Univerziteta u Seulu — prof. Namkyoo Park, Sunkyu Yu i Xianji Piao — napravili su programabilni fotonski integrisani čip koji usporava svetlost na zahtev i u realnom vremenu podešava njenu brzinu i oblik signala. Rad je objavljen u časopisu Advanced Science u julu 2026.1
U srcu čipa je tehnika pod nazivom CRIT, zasnovana na interferenciji optičkih rezonatora. Novina je u dizajnu: svetli i tamni mod se tretiraju kao jedan parametar, uz dva kontrolabilna sprežnika u petlji. Sve je potvrđeno 3D elektromagnetnim simulacijama na silicijum-nitridnoj (Si3N4) platformi, koje uključuju i realne uslove — materijalne gubitke, povratno rasejanje i termalno preslušavanje.1
Zašto je ovo važno
Današnji čipovi prenose podatke elektronima kroz bakar. To troši mnogo struje i ima fizički limit brzine, a svaki skok frekvencije donosi sve više toplote i gubitaka. U međuvremenu, veštačka inteligencija i data centri gutaju ogromnu energiju — u velikim AI konfiguracijama same veze između servera, interkonekti, troše oko 30 odsto ukupne snage klastera.2
Fotonski sistemi koriste svetlost, koja je brža i troši manje energije. Ali postoji kvaka: svetlost se ne može usporiti niti zadržati, pa u optičkim računarima nema bafera ni memorije. Ovaj čip rešava upravo to. Omogućava sinhronizaciju signala, podesive linije kašnjenja, optičke bafere i frekventnu konverziju — sve na jednom čipu.
Kad stižu prave komponente
Ovo nije samo laboratorijska zanimljivost. Prvi talas već ulazi u proizvodnju ove godine. TSMC je u aprilu 2026. pokrenuo masovnu proizvodnju svoje COUPE platforme, koja obećava 5 do 10 puta bolju energetsku efikasnost i 10 do 20 puta nižu latenciju.2
Broadcom je predstavio Tomahawk 6 Davisson, prvi optički Ethernet prekidač sa 102,4 Tb/s, koji smanjuje snagu interkonekta za 70 odsto i radi tri i po puta bolje od dosadašnjih izmenljivih modula.3 NVIDIA je početkom 2026. u prodaju pustila Quantum-X Photonics prekidač sa 144 porta po 800 Gb/s, ukupno 115 Tb/s, tri i po puta efikasniji od prethodnih rešenja.4
Ayar Labs je u martu 2026. prikupio 500 miliona dolara i nudi optički čiplet TeraPHY sa 8 Tb/s po jezgru, projektovan za ormar sa 1.024 akceleratora.5 Lightmatter je kod klijenata već uveo Passage L200 sa 32 Tb/s i L200X sa 64 Tb/s.6
Vremenska linija je sada jasna: 2027. donosi optiku postavljenu odmah uz procesor (Lightmatter), 2028. optiku integrisanu u samo pakovanje čipa, a 2029. i kasnije fotonske interpozere i optička jezgra. Samsung svoj konkurentan CPO sprema tek za 2029. Potpuno optički računari opšte namene neće stići pre 2028.7
Šta ovo znači za AI
Manja potrošnja struje znači jeftinije data centre i više računanja po vatu. Kada se svaki džul koji prođe kroz interkonekt iskoristi pametnije, račun u oblaku postaje primetno jeftiniji, a svaki model veštačke inteligencije može da uradi više za istu cenu.
Seulski čip je komadić slagalice. Ali komercijalna revolucija je već počela 2026. godine, a ne za deceniju. Pitanje više nije da li će svetlost zameniti bakar u računarima, nego ko će prvi spojiti sve delove u jedan proizvod koji radi.
Footnotes
Povezani članci
Još iz kategorije Nauka
Koliko zemlje i vode pripada svakom čoveku kad bi se sve podelilo — i da li bi svi bili siti
Keopsova piramida: 2,3 miliona blokova za 20 godina — jedan blok na svaka 2–3 minuta. Da li bismo to danas mogli?